
Šta snažna reakcija mladih nakon pogibije Erdoana Morankića na tramvajskom stajalištu govori o kolektivnoj psihi jednog društva? Kada mladi izlaze na proteste zbog osjećaja nesigurnosti i sistemskog nemara, da li je to znak zdrave društvene reakcije ili duboke traume? Psihoterapeutkinja Sabina Kučukalić dala nam je odgovore u Novom danu.
U samom uvodu kazala je kako je ovo zaista jedan tragičan događaj za Sarajevo, ali i za kompletnu Bosnu i Hercegovinu koji je na površinu izbacio potisnuti osjećaj nesigurnosti.
"Ovaj odgovor naših mladih govori da oni imaju nesigurnost. Nesigurnost je vrlo jedna specifična emocija, toga moramo biti svjesni, pogotovo u pogledu razmatranja kolektivnog odgovora na tu individuu. Moramo biti opet oprezni sa osjećajem nesigurnosti. Nesigurnost kao takva pojedinca može dovesti do povlačenja - 'ne bih se osjećao dovoljno sigurno da uopšte išta poduzmem i reagujem'. Druga reakcija, koja je nastupila kod određenog dijela naših mladih ljudi, jeste - 'da postanem proaktivan ili da postanem asertivan, da se zauzmem za sebe'. Ali oprezni moramo biti kod trećeg načina koji može biti agresivan način, na što moramo obratiti pažnju, jer mi zaista vidimo da danas mladi ljudi iz nesigurnosti vrlo često mogu koristiti i agresivne metode reakcije na koje nekako upozoravamo, a propo današnjih protesta, da taj dio može poremetiti značajno ideju kolektiva i ideju za koju se proaktivno naši mladi danas zauzimaju", navela je Kučukalić.
Govoreći o negativnim reakcijama pa i prijetnjama s kojima se mladi koji učestvuju u protestima sauočavaju, navela je kako trebaju biti svjesni da protesti nisu uvijek svima po volji.
"To smo vidjeli u ranijim velikim protestnim skupovima, da nekako to za sobom vuče jedan vid kritike na koju mogu naići od one cijeline ljudi koja nije za to. Ali to ne treba biti odgovor da se mi povučemo. Ja opet apeliram na taj proaktivan način i o načinu izbora i govora na protestima. Ljudi koji zastupaju osobe koje su na protestima treba prvenstveno neko biti koji ima moć govorništva, zajedništva, koji ima definiranu ideju i zastupa sve druge, a ne samo sebe i neko ko je po mogućnosti i obrazovnim statusom i svojim ugledom vrlo neko ko može utjecati i propagirati tu ideju. Na to moramo obratiti pažnju da ne bi to otišlo u smjeru nekog negativnog konteksta, a zaista to se ne smije dogoditi. Zaista mladi ljudi imaju pravo na svoje mišljenje i protesti koji su legalni su odgovor ljudi na neko nezadovoljstvo, nesigurnost i na moguće neke njihove ranije potisnute strahove", navela je.
Transgeneracijski prenos traume u BiH
Također, naglašava, moramo biti svjesni da svi mi nosimo transgeneracijski teret i da tragedija za tragediju ostavlja trag na naše psihološke strukture.
"Mi moramo biti svjesni da smo mi i mi uvijek apeliramo zaista da nešto se zove transgeneracijski prenos traume u BiH je itekako aktuelan problem. Ja sam konkretno dijete roditelja koji su bili u ratu, ja sam bila u ratu, moja djeca će nositi posljedice toga. Na neki način koji nisu svjesni, nije namijenjen. Te posljedice se ogledaju danas da mi bilježimo zaista porast mentalnih poremećaja kod djece, adolescenata i mladih i to nas naravno zabrinjava, a nedovoljno se o tome govori što smo dijelom i mi stručnjaci krivi jer nekako zaobilazimo taj dio. Ali odgovor može biti da se psihološke strukture značajno mijenjaju sa promjenama osjećajne sigurnosti, nezadovoljstva i drugih niz sekvela. Sve zavisi od vrste trauma i načina na koji društvo na to reagira", pojasnila je.
Mladi na udaru kritika i prijetnji
Govoreći o komentarima na društvenim mrežama, mahom starijih osoba, koje osuđuju mlade na osnovnu njihovog izgleda i drugih stvari, kazala je: "Generacije su nam danas jako površne, jako puno sude po vanjskom izgledu. Mi danas bukvalno moramo mlade ljude učiti od početka da zapravo vanjski izgled ništa mnogo ne govori, niti on vodi nas kroz život, niti on puno govori o nama. Sudeći po vanjskom izgledu, mi ono što je zapravo čovjek zanemarujemo. To je jako tužno da se to dešava. Ja mogu izgledati kako god hoću, obući što god hoću, a pri tome mogu biti vrlo elokventan i vrlo znati se zauzeti za sebe. Što se tiče sekundarne viktimizacije, to je zaista problem i nekako osuđivanje bilo koga po osnovu bilo kakve vanjske proporcije ili bilo kakve nekako neprilagođenosti u našem društvu, je često kod nas prisutno, što možda u Evropi više nije tako, zapravo predstavlja jedan problem i može dovesti do toga da se mladi ljudi osjećaju vrlo često nevoljeni, drugačiji, a zapravo to nisu. I zato nekako apeliram da onaj koji govori, ja baš smatram, treba biti drugačiji, ali treba biti neko ko zna zauzeti ideju i stav zajedništva, govorništva i propagirati tu ideju koju ovi mladi ljudi zapravo žele", poručila je.
Detalje pogledajte u videu:
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare